|
IVAN SOKOLIĆ (Novi Vinodolski, 7. veljače 1930.) pučku i
građansku školu pohađao je u Novom, a po svršenoj Srednjoj
poljoprivrednoj školi u Poreču raspoređen je na rad u Pamučnu
industriju Duga Resa, gdje dvije godine radi kao polj. tehničar
na poslovima melioracije tla ekonomije u Ribniku. Od 1949. pa do
1951. obnaša dužnost kotarskog agronoma u Klanjcu
Po svršenom studiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu (smjer
voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo) godine 1955. i kraćeg
službovanja u općinskim upravama Crikvenice i Novog Vinodolskog,
preuzima dužnost ravnatelja kemijskog laboratorija
Poljoprivredne stanice Poreč, te radi na kem. analizi tala i kem.
analizi vina.
Od 1957. do 1985. radi u poduzeću za proizvodnju, preradu i
promet vinom i proizvodima od vina (Vinoexport Umag, kasnije
Istravinoexport Rijeka) gdje obnaša razne dužnosti (enologa,
tehničkog direktora, direktora proizvodnje i pomoćnika gen.
direktora). Za to vrijeme, uz rad nastavlja školovanje i svršava
Višu školu za vanjsku trgovinu te apsolvira na postdiplomskom
studiju iz vinarske tehnologije.
Na mnogobrojnim putovanjima u zemlji i inozemstvu (od Njemačke,
Mađarske, Austrije, Italije, Slovačke, Ukrajine, do Alžira,
Izraela, Japana itd.) upoznaje se s vinogradarskim i vinarskim
prilikama u tim područjima, a kao član degustacijskih komisija (Pardubice,
Klagenfurt, Novi Sad, Ljubljana..) i kvalitetom vina odn.
proizvoda od vina.
Od 1985. do 1988. direktor je Poljoprivredno-prehrambene
poslovne zajednice Rijeka, a do umirovljenja obnaša dužnost
višeg stručnog suradnika za unutarnju i vanjsku trgovinu u
poduzeću Agrariacoop export-import Zagreb, baveći se pretežito
nabavom i prodajom vinarske opreme i vina.
Od 1960. piše stručne i popularne članke o vinu u petnaestak
listova, ponajviše o ocjenjivanju i kakvoći vina (osam je puta
bio predsjednik internacionalnog žiria u Ljubljani), ali i
drugim aktualnim temama. U Večernjem listu objavio je 39 napisa
pod zajedničkim nadnaslovom “Savjeti enologa” (1977.), u
Vjesniku (zajedno sa Srećkom Ljubljanovićem 1981.) feljton o
povijesti vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj, a u reviji
“Vino” uz ostalo i niz napisa pod nadnaslovom “Moja vinoteka”
(1983.-1984.).
Urednik je i autor većine tekstova u “Zlatnoj knjizi o vinu”
(Rijeka, 1976.).
Zajedno s Nevenkom Fazinićem izdao je knjigu “Moj vinograd i
moje vino” (Zagreb, 1985.).
“Prvi hrvatski vinogradarsko-vinarski leksikon” do sada je
tiskan u tri izdanja (Rijeka, Vitagraf, 1992. i 1993., (Novi
Vinodolski, vlastita naklada, 1998.)
Tijekom 1955. počinje s izdavanjem “Male vinogradarsko-vinarske
enciklopedije”. Iz te edicije do sada su objavljena četiri
izdanja knjige “Tek i slast VINA” (Novi Vinodolski, 1955.,
1956., 1999. i 2002.), tri izdanja knjige “VINO, sunca i čovjeka
rod” (Novi Vinodolski, 1955., 1996. i 2001.), te tri izdanja
knjige “Iskrice o VINU” (Novi Vinodolski, 1996., 1997. i 2002.).
U tijeku 1997. godine objavio je prvo, a 2001. drugo izdanje
knjige “Džepni vinogradarsko-vinarski kalendar/priručnik”.
Od 1998. godine voditelj je edukacije u udruzi Hrvatski
Sommelier Klub, čije je tečajeve od 1999. do 2005. pohađalo 580
osoba, među kojima najviše ugostitelja, konobara, kuhara,
vinarskih stručnjaka, turističkih djelatnika i vlasnika seoskih
turističkih gospodarstava, ali i velik broj zainteresiranih
građana drugih zanimanja.
Za doprinos razvoju vinogradarsko-vinarske kulture grad Novi
Vinodolski (2004.) dodjeljuje mu nagradu za životno djelo, a
Hrvatska turistička zajednica (2005.) proglasila ga je
djelatnikom godine.
 |
